Review
TAJKUN je odradio svoj poslednji ponedeljak i sad će biti malo prazno bez njega. Serija je ostavila solidan utisak, iako su neki likovi, mada i dalje prisutni, vremenom potrošili svoju energiju i nisu je ponovo našli (Jovana Nestorović, Ksenija). Neki, poput policajca Božovića (Branislav Trifunović), su neočekivano i nelogično pasivizirani. Jedan od problema serije je i što ono što čujemo o prošlosti iz usta junaka nosi uzbudljivije detalje od onoga što aktivno gledamo. Priličan plus serije je reljefno i realno dočaran mutljag privatizacije u našoj zemlji i sprega alavih investitora, države i podzemlja. Dragan Bjelogrlić je na visini očekivanog od prekaljenog glumca. Likovi koje tumače Hana Selimović i Tihana Lazović su mogli biti razrađeniji i tu se početni kapital karaktera potrošio kako je priča odmicala. Najveći dobitnici serije su Marko Baćović i Ivan Đorđević Džudi, odlično napisani i odigrani likovi na tamnoj strani, što potvrđuje pravilo da dobro kreirani negativci podižu zanimljivost do neslućenih razmera, i izvrsna Dubravka Kovjanić sa strane dobra i lojalnosti. Biserni segment TAJKUNA je umivena fotografija Radana Popovića, jedan od najvećih dometa u TV formatu kod nas ikada. Režija Miše Terzića mogla je imati malo više stilske osobenosti, ovako potpisnik pomalo deluje kao dobar sudija na terenu – “neprimetan”. Produkcijski TAJKUN deluje raskošno.
About the Author
